subota, 4. studenoga 2017.

Lisnate košarice sa jabukama - jesen i blogorođendan

Da je sve normalno danas bi ovdje bio već u rano jutro objavljen post u kojemu bi slavili blogorođendan. Osam godina živi ovaj moj "Home-made byB", nekada vrlo aktivan, sada malo zanemaren, ali ne da se , kaže mi da želi i novih osam godina pa i onda kada ga otvorim na sekundu-dvije tek da pogledam je li još živ i čeka li me još uopće da mi se malo posvetim, da mu dodam neki novi recept, fotkicu, priču. Čeka me i strpljiv se kao što me mnogi čekaju zadnjih mjeseci, a ja se nadam i najviše želim da im sve ovo što me nema jednom nadoknadim. Blog će mi sigurno dati priliku za to, a da li će i oni ostali, .....nadam se da hoće, i to želim. 

Danas je blogorođendan, danas je i jesen, sve hladnija, puna opalog lišća, zlatnih plodova, kišom koja nam stiže, ali i sa mirisom zime. U sve ovo odlično će se uklopiti i miris jabuka i cimeta u lisnatim košaricama, brze, fine, jednostavne, a opet pomalo i svečane, lijepe i slatke, prave blogorođendanske :) 







E da, naravno da ovo nije kolač za veliko slavlje, blogorođendan je sigurno zaslužio nešto punijeg okusa, nešto kompliciranije, nešto novo, nešto što je mogla biti i jedna posebna marmelada koju sam iskombinirala, ali je na žalost još nisam realizirala. Čak sam i kupila svo potrebno voće, ali........., ništa, biti će marmelada drugi put, ako ne prije onda za sljedeći blogorođendan, jer blog se ne da, a niti ja se ne dam, slaviti ćemo i deveti :) 

A danas,  kada se svakodnevnica svodi na to da sve mora biti završeno i predano odmah, ili još bolje jučer, kada je planiranje dana postalo samo velika želja, kada je miran i opušteni vikend tek ono čega se sjećam, kada na trenutke ne znam zašto baš ovoliko i ovako radim i živim, .......ili možda podsvjesno znam i idem tako dalje dan po dan u ono bolje sutra, ....postajem jako zahvalna gotovom lisnatom tijestu koje postane čarolija koja koja u bilo kojoj jednostavnoj kombinaciji voća i nekog drugog sastojka postaje i jako ukusna. 

Lisnato tijesto i jabuke su uvijek dobro došla kombinacija, a ovaj put i ona koja spašava da najdraže počastim i nekom slasticom. Košarica sa jabukama je puna, lisnato tijesto je u hladnjaku, draga K. je raspoložena za guljenje i rezuckanje jabuka, a dragi I. se posebno razveselio šaumu kojim odlučujem upotpuniti jednu sasvim običnu kombinaciju. 







Lisnate košarice sa jabukama 

- 1 svježe lisnato tijesto 
- 4 srednje jabuke
- 6 žličica džema od marelice (ja sam koristila onaj po receptu iz ovog posta
- sok pola limuna 
- 1 žlica cimeta 
- 2 žlice smeđeg šećera 
- 1 vanilin šećer 
- po želji tamna čokolada (ili gržđice, sjeckani bademi....) 
- 2 bjelanjka 
- 100 g šećera 

- Lisnato tijesto izrezati na 12 kvadratića i svaki staviti u kalup za muffine koji je prethodno potrebno namastiti i malo pobrašniti
- Na svaki komad lisnatog tijesta staviti pola žličice džema od marelica i lagano premazati po dnu
- Jabuke oguliti i narezati na manje kockice, dodati sok od limuna, cimet, smeđi šećer i vanilin šećer i dobro umješati 
- Tamnu čokoladu narezati na sitne kockice (po želji umjesto čokolade ili uz čoladu dodati grožđice, sjeckane bademe, orahe......) 
- Pripremljene košarice napuniti jabukama i dodati nekoliko komadića čokolade 
- Staviti u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva i peći oko 20 minuta 
- Izvaditi iz pećnice i smanjiti je na 160 stupnjeva 
- Bjelanjke i šećer miksati u čvrsti snijeg mikserom na najvećoj brzini i rasporediti ga po jabukama (ja sam ga istiskivala špricom za šlag/kreme) 
- vratiti u pećnicu i peći na 160 stupnjeva još oko 15-20 minuta

I gotovo je, prohladiti onoliko koliko treba da se napravi par forkica :) i odmah na degustaciju :) 








I fino je, baš je dobro, ukusno, sočno, mirisno , volim ove košarice, volim lisnato, volim jabuke i to posebno kada zamirišu sa cimetom. Vole ih i dragi I.i draga K., njoj su dobre ovakve, a dragi I. bi radije da su grožđice umjesto čokolade. Prihvaćam, volim čokoladu, ali i ja bih radije da sam stavila grožđice i drugi put ću tako napraviti, sa malo ruma, ili konjaka, onda bi bile tek prave slavljeničke :) 

Sa svakim zalogajem postaje mi sve manje žao što nisam uspjela napraviti nešto "bolje" za blogorođendan , dobre su ove košarice, zapravo su super :) Ono što mi je žao je da nisam napravila uobičajeno darivanje i to ide u onu košaricu "za nadoknaditi" što ću jednom i napraviti. jednom kada sve postane normalno i kada me ne budu čekali već kada budem sa njima, kada opet budem ovdje sa vama, ako ne prije onda za deveti rođendan sigurno ! :) 

A sada ostaje uhvatiti još koji trag jeseni, barem malo i uživati, ako ne drugačije onda zatvoriti oči, slušati šuštanje lišća, osjetiti miris jabuka i cimeta.......lijepo je :) 









nedjelja, 10. rujna 2017.

Savijača sa šljivama

Sa ljetnog kolača uskočila sam u šljive, preskočila sam još poneko ljetno jelo, preskočila sam i dojmove i svu onu dobru hranu sa odmora, ušuljala sam se sada ovdje na blog kao što se pomalo šulja i jesen koja samo što nije stigla. Ali niti ljeto se još ne da pa bez obzira na vrijeme zadnjih dana koje nam sve češće donosi kišu i hladnije dane nekako sam uvjerena da će nam donijeti  još toplih i sunčanih dana. O da, sigurno hoće kao što će nam donijeti i još divnih plodova kojih smo se ove godine sigurno svi nauživali, a i još ćemo, sada su na redu šljive :) 







Šljive su me dočekale po povratku sa odmora, kažem im da su mi malo uranile, a svi me čudno gledaju i kažu da ništa nije uranilo već da sam se ja malo izgubila :) Hm, pa sad baš izgubila, ajde nisam baš, ali da mi vrijeme leti i sve prebrzo dolazi i prolazi istina je. Prošao je tako i odmor, bilo je prekrasno, zato je valjda tako brzo prošlo, i već smo se vratili standardnim obavezama i onima koje će tek doći. Vratila sam se i kuhinjici, miriše opet iz mojih lončića, vrijeme je i kada dragi I.i ja i još dobar dio obitelji imamo rođendane pa kombiniram pomalo čime ćemo se počastiti, dolazi uskoro i draga K.na fakultet (ajme kad je prije došla do fakulteta :) ) pa će se skuhati nešto  i za studente, a za početak ili možda ipak za kraj ljeta zamirisala je savijača od šljiva. 







Vrijeme je i kada češće mislim na dragu Snježu, našu Vrtaljicu koja nas baš u ovo vrijeme  prerano napustila i pitam se zašto je takva žena morala baš tako rano otići. Snježa je voljela šljive i puno toga je radila od šljiva, sigurno bi i sada sa nama dijelila svoje odlične recepte, a koliko mi nedostaju njezini recepti toliko mi nedostaju i njene priče i komentari. Draga naša Snježa, Vrtaljica. 

A moja draga prijateljica S.i ja prošlu subotu vratile smo se sa godišnjih odmora, a time i našoj tradiciji "kavica i plac subotom" :) , na placu šljive i ona me uvjerava kako obavezno moram napraviti džem od šljiva i to baš odmah. Hm, ali ja nisam planirala, zapravo nisam niti promislila prošli vikend praviti džem od šljiva , mislim praviti ću ga sigurno , bez toga ne ide, ali kasnije, uostalom sada još niti cijena šljiva nije ona za džemove :) . A šljive volim, ali ih ipak ne bih sve pojela svježe i odmah odlučim kako ih kupujem i pravim savijaču. Dragi I.je dan ranije donio jabuke za savijaču pa će biti koja štruca od jabuka, a ubaciti ću i koju od šljiva. 

Savijače ili štrudel kako ga zovemo u Dbk jako volim, pamtim onaj bakin štrudel od jabuka i svaki uspoređujem sa njime, onaj za koji sam rekla da je "kao bakin" još nisam niti jela niti napravila. Ali baka je pravila samo onaj od jabuka, od šljiva nikad. Nisam ga niti ja pravila do nedugo, ali kada sam napravila prvi napravila sam i drugi,pa treći, ....pa sada i ovaj :) 

Savijača od šljiva 
(za 2 štruce) 

- 6 kom tankih kora za savijače (sa jajima) 
- 600 g šljiva (očišćenih od koštica) 
- 2 žlice soka od limuna 
- 20 g maslaca 
- 4 žlice smeđeg šećera 
- 1 vanilin šećer 
- 1 žličica cimeta 
- cca 1 dcl ulja 
- cca 1 dcl vode 
- šećer u prahu za posipanje 

- Šljive oprati i narezati na četvrtine. Preliti ih sokom od limuna 
- U dublju tavu staviti maslac i lagano ga zagrijati da se otopi. 
- Dodati šljive i promiješati 
- Dodati smeđi šećer i vanilin šećer, zagrijavati na srednjoj vatri dok ne uzavri, i zatim još 10-tak minuta uz mješanje dok se šećer ne otopi i počme lagano karamelizirati. 
- Na kraju dodati cimet i umješati ga 
-Ostaviti da se malo prohladi 

- Za svaku štrucu pripremiti 3 kore 
- Svaku koru premazati uljem i vodom (može se i spojiti ulje i voda pa premazati, ali ja radim tako da namažem posebno,  prvo uljem , a zatim vodom) 
- Na zadnju koru, na jednoj trećini kore,  staviti pola pripremljenih šljiva i saviti sve u štrucu 
- Svaku štruci po vrhu lagano premazati vodom 
- Štruce staviti u pleh na papir za pečenje, zatim u pećnicu zagrijanu na 180 stupnjeva i peći oko 20-25 minuta 
- Kada je gotovo (štruce će lagano potamniti po vrhu)  izvaditi odmah iz pećnice i prekriti čistom kuhinjskom krpom prethodno namočenu u hladnoj vodi i ocijeđenu. 

- Kada se savijače ohlade narezati ih, posuti šećerom u prahu i poslužiti. 

A što mirišeeeee...... :) mmmmm, dosta je da je tu samo cimet, ali i smeđi šećer je napravio svoje, a tek fine , sočne šljive. Napravite li uz to domaće tijesto ili kore  (čime se ja ovaj put ne mogu pohvaliti, ali imala sam sreću sa kupljenim uistinu izvrsnim korama) uživanje je neizbježno :) 








Sočno, fino, dobro ! Ne treba zanemariti niti brzinu i jednostavnost kojom ćete doći do ovog mirisa i okusa, a nećemo se praviti niti da ne znamo da je vani i u subotu poslije podne kada je zamirisala ova savijača bilo kišno i prohladno vrijeme, stoga ugođaj baš za ovu savijaču je bio potpunh :) 

Naravno, ne pravim se ja da ne vidim da jednu štrucu i nisam baš najbolje zamotala, vidi se to jako dobro na ovom presjeku, ali vjerujte nije bilo baš tako važno, kada sam zagrizla ovaj čudno zamotani komad bilo je zapravo i neprimjetno :) 








Dragi I. je rekao da mu je savijača sa šljivama dobra, ali on ostaje kod one od jabuka. I to je u redu, stara dobra klasika niti ovaj put nije zakazala, bila je kao i uvijek stara dobra savijača od jabuka, ili štrudel od jabuka, onaj za kojim još uvijek tragam da bude "kao bakin" , a dok ga ne nađem uživati ću u onima koje budem napravila i sa kojima me počaste. I u ovome od šljiva :) 


utorak, 27. lipnja 2017.

Ljetni voćni kolač

Volim svoju sestru 😊 , a tko svoju ne ne voli ? Odrasle smo zajedno, ona mlađa , ja starija pa se nekako podrazumijevalo da o njoj brinem, vodim gdje i ja idem, pazim na nju, učim je, ….jer eto ja velika sam uvijek znala što i kako treba, a ona mala baš i nije. Hm, onda je to bilo tako, a danas znam da sam i ja zapravo cijelo vrijeme od nje puno učila, onako kako djeca uče jedni od drugih. Kasnije, iako smo se razdvajale svaka na svom životnom putu ostale smo uvijek povezane, prava je to sestrinska ljubav i ne mogu niti zamisliti da bude drugačije. Ona je sestra zbog koje kažem kako je divno imati sestru , kako sam sretna što je imam i što je ona, moja draga P. baš moja sestra :)   I danas kada smo obje velike  brinem o njoj, a znam da i ona isto tako brine o meni. Ona, sestra,  me nasmije i naljuti, iznenadi, razveseli, …..ona je danas odrasla žena i majka, ali je i dalje ostala „moja mala sestra“ i tako će nekako uvijek biti 😊
Ona je mama moje najdraže nećakinje K. i samim tim je posebna, a njih dvije su prava podrška mojim kulinarskim eksperimentima i blogu. Sestra uvijek ima lijepu riječ za ono što pripremim, dijeli moje recepte, a neki dan je ispekla ovaj kolač koji sam potom ispekla i ja.









 Kolač, reklo bi se ni počemu poseban, biskvit i voće , što tu ima tako važno i posebno ? Ima, to je kolač našeg djetinjstva, voljele smo ga obje, a pekla sam ga uglavnom ja. Danas ga pečemo svi u obitelji.  Šifra: „Zaliveni“ 😊 , zašto baš zaliveni, zato što se smjesa za biskvit zalije u kalup, posloži voće i gotovo. Teško da može biti jednostavniji, a nosi onaj miris i okus djetinjstva. Onog djetinjstva kada smo sestra i ja držeći se za ruke išle zajedno u vrtić, zatim istim autobusom u školu, pa prve zabave, svaka sa nekom svojom ekipom, a opet tu negdje zajedno, ......i tako sve do danas, pratimo se nas dvije, a prati nas i ovaj kolač :) 









Naše djetinjstvo je bilo lijepo, onakvo kakvo bi svako trebalo i biti. Pamtim mnoge lijepe slike i mogla bih satima pričati o tome, naša K.voli slušati te priče, a sestra i ja današnje razgovore često započinjemo sa „sjećaš li se……“ i onda se sjetimo nečega što nas je posebno veselilo ili što nam je tada bilo jako važno, a danas djeluje pomalo smiješno. Važni su svi ti trenutci koje smo zajedno proživjele, a važan je bio i ovaj kolač, ne samo zato što smo ga cijelo ljeto pravili sa voćem kako je dolazilo (jagode, trešnje, višnje, breskve, nektarine, marelice….) ali ipak najčešće sa breskvama, već i zato što je ovaj kolač  imao i svoj poseban dan.

Na Brgatu gdje smo živjeli slavila se Sveta Ana i u svakoj kući se pripremao ručak za rodbinu i prijatelje, mirisali su i kolači. U sred ljeta, na otprilike 30-tak stupnjeva, bez današnjih klima uređaja, i ….   iako je bilo vruće nije bilo posebno teško. Ali je bilo posebno važno da trpeza za dočekati goste bude namještena onako kako treba, bijeli svečani stoljnjak, svečani tanjuri, čaše, na stolu zdjela voća i kolači za doček.  Kaže mi moja draga prijateljica M. da kod njih doma priprema nije bila gotova dok se na stol nije stavila zdjela sa najljepšim i najmirisnijim breskvama, tada je mogla sjesti i reći „sve je spremno“. E, a kod nas doma nije bilo gotovo dok se na stol nije stavio ovaj kolač, tada uobičajeno sa breskvama, zapravo uvijek sa breskvama,  koje su virile i mirisale iz mekanog biskvita. Kolač sam pekla ja, i pamtim kada me mama ranije ujutro budila da ga ispečem jer je kasnije pećnica trebala za druge stvari, a ja bih onako snena znala napamet recept i kolač bi ubrzo zamirisao.










Sestra je neki dan ispekla kolač, rekla mi je da ga je napravila sa marelicama, kasnije se predomislila i javila mi da su bile breskve, .......a nakon nekog vremena zaključila je da se ipak radilo o nektarinama :) Zar je uopće važno, bio je kolač i ispao joj je super :)  Eto, to je moja sestra i zato je posebno volim :) 

Ja sam ga danas napravila uz minimalne dorade u odnosu na originalni recept koji sam i u snu znala, a znam ga i danas kada sam dio ulja zamijenila maslacem i dodala tek malo korice limuna i kalup za pečenje posula smeđim šećerom. Naš kolač je i dalje jednako ukusan i još samo malo mirisniji. :) 



Ljetni kolač sa voćem


- 300 g brašna 
- 1 vrećica praška za pecivo
- prstohvat soli 
- 3 jaja
- 150 g šećera 
- 2 vrećice vanilin šećera 
- 100 g maslaca 
- 50 ml ulja 
- 100 ml mlijeka 
- korica 1 limuna 
- cca 400 g voća po izboru , ja sam koristila marelice i trešnje
- komadić maslaca i 2-3 žlice smeđeg šećera za kalup
- šećer u prahu za posipanje

- Voće oprati, očistiti od koštica i peteljki i narezati na komadiće
- Mlijeko zagrijati da bude mlako
- Maslac otopiti i malo ga prohladiti
- U posudi pomiješati brašno, sol i prašak za pecivo
- U drugu posudu staviti jaja, šećer, vanilin šećer i koricu limuna i sve miksati mikserom na najvećoj brzini oko 10-tak minuta da postane pjenasto
- U smjesu sa jajima pomalo dodavati mješavinu brašna, zatim ulje, maslac i mlijeko i cijelo vrijeme mmješati mikserom na najmanjoj brzini
- Kada je smjesa dobro umješana i konzistencije malo gušće od one za palačinke izliti je u kalup.
- Kalup prethodno namastiti maslacem i posuti smeđim šećerom ili obložiti papirom za pečenje, malo ga navlažiti i posuti smeđim šećerom
- Na smjesu rasporediti pripremljeno voće i peći u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva, oko 35-40 minuta.

Originalno kolač smo uvijek pekli u četvrtastom kalupu, a ja sam ga kasnije počela peći i u duguljastom kao štrucu kruha, u kalupu za kuglof, ili kao ovaj današnji u okruglom kalupu promjera 26 cm.


Kolačić miriše, tijesto raste, voće se udobno smješta u mekanom tijestu, gledam i sada već jedva čekam probati ga i ovaj put. I dok su nekada to uglavnom bile breskve, iz današnjeg kolačića izviruju marelice i trešnje, kombinacija koja se pokazala jako dobrom.










Imam goste na ručku i na kraju poslužujem ovaj kolač. Njima je to skoro pa običan biskvit sa voćem, marelice su malo i kiselkaste ali kažu da im je dobar, za mene je kolač poseban, uvijek odličan. I ovaj put mi je takav, korica limuna u tijestu se pokazala dobrim dodatkom, a smeđi šećer kojim je sada kolač obložen tako fino krcka i daje mu neku posebnu aromu i okus. Dragi I. kaže da je kolač jako dobar i to mi je drago, već i prije ga je probao, ali ovaj put je rekao da mu je sutradan bio još i bolji, mekši i sočniji. 








A nas dvije, sestra i ja, uživamo u uživati ćemo i dalje u svakom zajedničkom trenutku, u tome što smo sestre, ali i u svakom komadu našeg kolača, "zalivenog" :)









srijeda, 10. svibnja 2017.

Kolačić od povrća i integralnog ječmenog brašna

Vrijeme je za promjene, čekala sam ga i došlo je, promjenila sam posao, mjenjam i neke navike, loše na bolje naravno :) ,  mjenjam i dosadašnju stanje mirovanja na blogu i vjerujem da se ovim postom ozbiljno vraćam ovome što jako volim. Dobre stvari naravno ne mjenjam :) 

Promjenjivo je i ovo proljeće, na trenutke se pitam da li je uopće proljeće, zadnjih dana  u rukama mi se našla knjiga recapata "jesen-zima" , skoro pa prigodno :) neda se zima, neda se kiša, ali neda se niti proljeće, kada sam danas izašla sa posla, ovog novog koji me već u prvim danima ispunio zadovoljstvom i nekom novom energijom, dočekalo me sunce i predivno kasno poslijepodne dragi I. i ja smo iskoristili za šetnju gradom, uživala sam u svakom trenutku. A zadnjih dana uživam i u povrću, zapravo samo želim povrće, neka je povrće i neka je zeleno i obrok za mene je spreman :) 








Osim sirovog ili kuhanog povrća koje je svaki dan na tanjuru dobro došli su i sokovi od povrća i mislim da sam već pomalo dosadila sa svakodnevnim istraživanjem novih kombinacija, sokića koji ću sama napraviti ili onoga kojega ću negdje kupiti, provjerenog naravno. A prošli vikend odlučila sam se i na ovaj "kolačić", od povrća i sa ječmenim brašnom.  Vrećicu ječmenog brašna imam već neko vrijeme u ormariću i sada je došao trenutak da ga iskoristim. Na netu sam našla da se ovo brašno uglavnom dodaje bijelom brašnu i tijestima daje tamniju boju i dodatan okus. Ja ga nisam htjela kombinirati već sam ga koristila samoga i iako inače nisam baš preveliki ljubitelj integralnog brašna ovo mi se baš svidjelo. Pomogao je tu sigurno i dodatak raznog povrća koje sam iskombinirala, ali i samo brašno je skroz dobro :) 








Proljeće, kakvo god je, je i vrijeme kada dragi I. i ja više vremena provodimo u šetnjama i planinarenju, nismo posustali niti zadnjih mjeseci, osvrnuti ću se u sljedećim postovima i na te doživljaje, ali proljeće je i vrijeme kada se posebno veselim odlascima na plac. I prošlu subotu ponuda je bila dobra, još ima lijepih zelenih šparoga, tu je i mladi špinat, tikvice, gleda me i blitva, a pultovi su već puni boba. Začinsko bilje miriše, a sve se zeleni i od raznih salata. Naravno sa druge strane mirišu jagode pa i prve trešnje ali danas me zanima povrće :) Kupujem blitvu, brokulu, malo mrkvice, imam doma kapulu i šampinjone, staviti ću i malo svježeg sira.... .....dovoljno za ovaj kolačić koji osmišljavam onako "u hodu". Idemo na recept :)


Kolačić od povrća i integralnog ječmenog brašna
(količine su za manji kalup, 20x20 cm) 

- 150 g ječmenog brašna 
- 2 žličice praška za pecivo 
- 2 jaja
- 50 ml maslinovog ulja 
- 150 g kiselog vrhnja 
- cca 100 g kuhane blitve 
- cca 50 g kuhane brokule 
- cca 50 g kuhane mrkve 
- 1/2 glavice kapule (ljubičastog luka) 
- 50 g šampinjona 
- 3 žlice svježeg sira 
- 1/2 žličice soli i papar 
- komadić maslaca za kalup 

- U dublju posudu posudu prosijati brašno i dodati prašak za pecivo 
- Kapulu i šampinjone nasjeckati i popržiti na grill tavi (može i na običnoj tavi) i prohladiti 
- Kuhano povrće dobro ocijediti od vode, nasjeckati ga  i prohladiti 
- Brašnu dodati jaja, kiselo vrhnje i ulje i kuhinjskom žicom sve sjediniti dok ne se ne dobije smjesa nešto gušća od one za palačinke. Ukoliko je potrebno, dodati još malo vrhnja i tako regulirati smjesu. 
- Zatim dodati kuhano povrće, kapulu i šampinjone i svježi sir i laganim mješanjem kuhačom sjediniti ih u smjesu. 
- Dodati sol, po želji i nešto više od pola žličice, zatim i svježe mljeveni papar
- Kalup premazati maslacem, posuti brašnom i izliti smjesu. 
- Peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 25 minuta (provjera čačkalicom) 

Tijekom pečenja kolačić će malo narasti, lagano će i zamirisati, kada je gotov prohladiti ga u poluzatvorenoj pećnici i odmah probati :) 








Nema tu puno filozofije, volite li povrće i nešto zdraviju ili drugačiju verziju brašna volite i ovakve kolačiće :) Meni se više svidio još topao, ali sasvim je u redu i kada se ohladi pa i sutra dan. U kolačić možete staviti i bilo koje drugo povrće koje u trenutku želite ili imate doma, naribajte tikvice, dodajte karfiol, možda i malo boba, kod mene je bila blitva, a može sigurno ići i špinat ....i povrće voli biti u ovakvom kolačiću :) 

A volite li povrće još malo više tada ćete kolačić rado poslužiti uz ovaj zeleni sok od povrća. E to je tek pravi povrtni doživljaj , ali o zelenom soku ćemo drugom prilikom ......... :) 





















petak, 3. ožujka 2017.

Sladoled od malina

Sladoled i to od malina, baš sada, kada sladoled možda i nije prvo što ćemo poželjeti, a sezona malina nije sigurno.  Ali bez obzira na to mi ćemo se njime počastiti baš danas iako smo se  dragi I. i ja počastili još sa Valentinovo kada je ovaj post trebao biti objavljen. Trebao je ali nije. Kao i štošta drugo što sam u zadnje vrijeme željela i namjeravala napraviti ali nisam. I opet dobro, nekako će se sve već posložiti, ma i sada je posloženo samo malo drugačije :) Ali hajdemo mi na sladoled, na maline, vratimo se i na Valentinovo koje bi zapravo trebalo biti svaki dan isto kao što se  svaki dan možemo počastiti i sladoledom.








Za početak hajdemo naći vezu između  sladoleda , malina, zime koja je još bila ona prava prije 20-tak dana , Valentinova, .......veza kao i uvijek i u svemu postoji i njezino objašnjenje je vrlo jednostavno - ljubav ! :) Ljubav je kada sam tjednima pomalo zamišljala kako ću nešto pripremiti baš za valentinovo koje niti ja niti dragi I.baš nešto posebno i ne slavimo, ali nam se sviđa taj dan pun crvenih srca :) i rado ga malo obilježimo i kada ga pitam što bi želio da mu napravim za valentinovo, a on kaže "sladoled, napravi neki lijepi crveni sladoled".  Ja ga iznenađeno pogledam, kako se sjetio baš sladoleda, a uopće nisu neke vrućine, on se nasmije, znam koliko on voli taj sladoled i koliko ja volim pripremiti nešto što on voli, uđem u kuhinju i izađem sa sladoledom od malina. I pošto oboje uz sve volimo komadić čokolade svakako je priložim uz ovaj sladoled, prigodno u obliku srca. Ljubav :) 








Ljubav smo dragi I. i ja, ljubav je mama, sestra, najdraža K., ljubav su sinovi od dragog I. i njegova mama, ljubav su prijatelji, svi dragi ljudi. I ne treba nam valentinovo da doživimo i razumijemo tu ljubav, ona je tu, ona je svaki dan, sa njom i za nju živimo. I u ljubavi uživamo ! 

Ljubav je i kada dragi I.kaže da su i ovaj sladoled i čokoladice super iako ja znam da baš i nije sve ispalo tako dobro, ljubav je i kada zna da sam zadnjih tjedana toliko umorna i sa jako malo slobodnog vremena i pruža mi potrebnu pažnju kroz naizgled male a za mene velike stvari, ljubav je kada se pogledamo,  šetamo, jedemo, smijemo se, pričamo,  ljubav je i kada šutimo, ljubav je kada zajedno fotkamo, čitamo, gledamo dobre i loše filmove,  otkrivamo nova mjesta , događaje i doživljaje, ljubav je i kada je valentinovo i kada nije, ljubav je svaki dan. Ljubav je i kada se zajedno smijemo sladoledu i to od ljetnog voća kojega smo jeli u sred zime :) 

Naravno da se sladoled jede i zimi, to nije ništa neobično, ali u ovom sladoledu sam ja ta koja je prekršila pravilo kojega se poprilično držim, a zove se "sezonsko" i uvijek me ljuti kada mi zimi nude tikvice, jagode, lubenicu i slično, za sve postoji svoje vrijeme. I onda baš ja sada izvadim iz zamrzivača paketić malina i radim sladoled , ..........ljubav :) A kada sam ga već napravila tu je i recept, brzo i jednostavno, a ukoliko imate aparat za sladoled za manje od pola sata ova slastica je na stolu. 


Sladoled od malina 

- 400 g malina
- 400 ml slatkog vrhnja
- 2 žlice meda (koristila sam bagremov)
- 1 vanilin šećer
- 1/2 žličice cimeta
- 1 žlica soka od limuna

- Maline usitniti u blenderu ili štapnim mikserom.
- Dodati ostale sastojke i sve sjediniti (u blenderu ili ručno)
- Po želji dodati  šećera  (ja ga uglavnom ne dodajem, tek ponekad dodam još žlicu meda)
- Smjesu staviti u aparat za sladoled i nakon 20-tak minuta sladoled je gotov
- Ukoliko nemate aparat smjesu staviti u prikladnu posudu u zamrzivač i nakon 3-4 sata sladoled je gotov, a u međuvremenu nekoliko puta promiješati da bude što kremastije.


Čokoladna srca (velika)

- Čokolada

Jednostavno otopiti čokoladu, izliti je u željeni kalup, zamrznuti, i srca su tu :)

Mala čokoladna srca su kupljena.


A sladoled je spreman za uživanje :)








I uživali smo, više dragi I. koji je baš pravi ljubitelj sladoleda, ali i ja sam za ovakvo osvježenje posebno kada je sladoled domaći i kada znam da je u njemu provjereno voće i pravo slatko vrhnje (sa onim zamjenama za vrhnje ne bi trebalo previše niti očekivati posebno kada je sladoled u pitanju).  

Jednostavan sladoled, jednostavne čokoladice, a sve skupa tako ukusno, fino, mekano i nježno, .......baš kao ljubav ! :) 

I nema veze što sam post koji je trebao biti za Valentinovo objavila danas jer ljubav je  svaki dan ! 
A nadam se da ću pomalo uhvatiti korak i sa krafnama, fritulama, ili ću još ponešto i propustiti, no polako......... :) 



nedjelja, 15. siječnja 2017.

Zuppa Inglese

Blagdane pomalo ostavljamo iza nas, nova godina je krenula radno, užurbano, ali i lijepo. Nadam se da je i kod vas tako, i da ste lijepo proveli blagdane, uživali sa onima koje volite i koji vas vole a njih je sigurno puno, uživali u druženju, lijepim željema, ali i finom zalogaju i dobroj kapljici :)  I još jednom, svima vam želim sretnu, zdravu i lijepu ovu 2017.godinu, neka donese samo dobro, najbolje !! :)

Iako mnogi od nas sada pokušavaju manje jesti, više vježbati, kolače niti ne vidjeti :) ja ipak častim sa nečim slatki, moćnim, raskošnim. Reći ću da je uvijek vrijeme za pravu slasticu, pogotovo onu koja nije baš svakodnevna , a zapravo je tako jednostavna i tako ukusna, mmmmm :) Sve to je Zuppa Inglese.








Zuppa Inglese je talijanska slastica, priznajem da u talijanskoj kuhinji još nisam naišla na nešto što mi se ne sviđa, od slanih jela do slatkih kojima nikada ne mogu odoljeti. Dragi I. i ja smo prošlu godinu na neki način obilježili odlascima u Italiju. Bila je tu Vicenza koja nas je nekako baš osvojila da bismo se rado vratili, baza za izlete u veselu  Veronu i sofisticiranu Padovu,  cijeli taj kraj nas se dojmio  Osim toga tijekom godine koristili smo  svaku priliku za skok do Trsta na kavicu, nekoliko kavica :)  i lijepe šetnje gradom u kojemu se uvijek odlično osjećamo. Naravno, uvijek se našlo vremena i pokoji euro za kupiti koju zalihu espressa za doma, malo sira, fini talijanski croissant, pa vino, .......i liker Alchermes ! Eto ga, obavezan sastojak za Zuppu Inglese.








Da, naravno da se Alchemres može zamijeniti npr, rumom, odnosno možemo ga i sami doma reproducirati, okus ćemo približno dobiti, ali ovu upečatljivu crvenu boju ipak ima samo originalan liker. Tko god ima priliku nabaviti ga, toplo preporučujem. Boja, miris i okus ovog likera sigurno će vam zagrijati i dušu ali i cijelu kuću, ne pretjerujem :). Ovaj liker nam dolazi iz Firenze i koristi se isključivo u pripremi slastica, mi smo ga naravno probali i popiti, ali preintenzivnog je okusa da bi se njime nazdravilo dok slasticama daje neodoljivu aromu, okus i prekrasnu crvenu boju. I ime mu na arapskom znači "crveno". 

Alchemres sadrži različite biljke i začine, originalan recept je tajna, a mirisi i okusi koji dominiraju su klinčić, cimet, anis, vanilija, kardamom, korijander. 

Naš liker kupili smo namjenski, baš za Zuppu Inglese nakon što je dragi I.vidio recept u Dobroj hrani, a  ja ga odmah prihvatila. Neplanirano smo tada već za koji dan završili u Trstu i jako planirano ušli u prvu samoposlugu i potražili policu na kojoj nas je dočekao naš primjerak Alchermesa :) 


Zuppa Inglese 
(originalan recept je ovdje, a moja izmjena je u količini tamne čokolade i omjeru bijele i tamne kreme) 

- 6 žumanjaka 
- 45 g gustina 
-1 štapić vanilije 
- 240 g šećera 
- 100 ml vrhnja za šlag 
- 70-80 g tamne čokolade 
- 100 ml likera Alchermers 
- 100 ml vode 
- oko 20 kom piškota/savojardi 

- U posudu za kuhanje staviti mlijeko, vrhnje za šlag i štapić vanilije, zagrijavati do vrenja. 
Mahunu vanilije izvaditi, razrezati i srž umiješati u uzavrelo mlijeko sa vrhnjem. 
- U posudu za miksanje staviti žumanjke i 140 g šećera i miksati dok ne bude pjenasto. Umiješati i gustin. 
- U mlijeko sa vrhnjem  umiješati smjesu sa žumanjcima (kuhinjskom žicom), staviti na laganu vatru i miješati dok se ne zgusne u konzistenciju pudinga/kreme. 
- Kremu podijeliti na dva dijela, npr. 40-60% 
- U manji dio kreme umiješati tamnu čokoladu, naribanu ili narezanu na manje kockice 
- Obje kreme ostaviti da se prohlade

- U posudu za kuhanje staviti  vodu i 100 g šećera , zagrijavati uz povremeno miješanje do vrenja, kuhati oko 5 minuta da se šećer otopi i dodati liker Alchermes. Ostaviti da se prohladi. 

- Zuppu Inglese slagati u veliku zdjelu iz koje ćete žlicom servirati porcije ili odmah u manje zdjelice/porcije. 
- Piškote umočiti u sirup i složiti na dno, zatim bijela krema, ponovno piškote umočene u sirup , zatim crna krema, piškote umočene u sirup pa opet bijela krema, ......ja sma ovdje stala, a možete slagati dalje do vrha predviđene zdjele ili zdjelice. 
- Dobro rashladiti u hladnjaku. 

I pred nama je raskošna Zuppa Inglese :) 








Volite li kremasto, sočno, mirisno, puno ali baš puno okusa volite i ovu slasticu. Nas je osvojila na prvi zalogaj, a osvojio nas je i Alchermes svojim aromama i bojom koja svemu daje veselje i toplinu. 

Izmjene koje sam napravila u odnosu tamne i bijele kreme će vjerujem doživjeti i još koju verziju u korist bijele kreme, jednostavno više volimo bijelu kremu, ipak je nešto laganija i više se osjeti vanilija dok je tamna krema nešto teža, punija i jaakkooo čokoladna :) 

Ono što mi je žao to je što sam izabrala ne baš najbolje piškote uz koje ne dolazi toliko do izražaja crvena boja koju dobiju od Alchermesa, budu one još intenzivnije crvene a time i zanimljivije. 

I da, ovo kako sam ja servirala Zuppu Inglese nije porcija, to je porcija i pol, a možda i dvije porcije :)  ove uistinu zasitne i moćne slastice. 








Uživali smo u Zuppi Inglese prošle godine, uživamo i početkom ove godine kada razmišljam o godini u koju smo krenuli i nadam se i vjerujem da ćemo nastaviti naša talijanska putovanja, ove godine malo južnije, kilometar po kilometar, korak po korak, ......puno toga još treba vidjeti, doživjeti i puno finih stvari probati i donijeti doma lijepe recepte i još pokojju bocu likera Alchermes :)